Čudovišta su u muzeju

Autor: Denis Detling

/Rad je objavljen u: Glasnik slavonskih muzeja, glasilo Muzejske udruge Istočne Hrvatske, broj 6 (61), Požega, 2011., 128-132/

“Naši dragi, mladi čitatelji, naš neumorni istraživač čudovišta, pisac i ilustrator, Stanislav Marijanović, otkrio je i u Muzeju Slavonije brojna, dosada, većinom, nepoznata čudovišta. Istini za volju, ovaj put mu to nije bilo posebno teško – ona su se otkrila, tako reći, sama. Nakon onoga što se u tom velikom osječkom muzeju odigralo, morat ćemo temeljito mijenjati sudove o čudovištima, a možda još više o nama samima. ” ¹ 

U siječnju 2010. godine, u prikladnom terminu, Noći muzeja otkrivena je dugo čuvana tajna Muzeja Slavonije – u muzeju žive i rade čudovišta. Slikom i rječju priču je u knjizi “Čudovišta u muzeju ili 1. tvrđavski rat za muzej” otkrio akademski slikar Stanislav Marijanović. Priča koju je ispričao Stanislav Marijanović započinje željom nadobudnog mladića, Ive Kedera da posjeti Muzej Slavonije, koja je pak rezultirala šokom i nevjericom cijele obitelji, ali i otkrićem da su (zaboravljeni) Muzej zaposjela čudovišta koja u njemu crpe svoja znanja. Tek u tim trenucima građani Osijeka su se sjetili da im je uzeto nešto što im pripada. Neminovni sukob građana Osijeka s čudovištima doveo je do dogovora o ostanku čudovišta u muzeju, ali i dostupnosti muzeja građanima u dogovoreno (radno) vrijeme.

Priča o knjizi i svemu što se iz toga izrodilo je svakako novija od priče u njoj. Kao što mnoge ideje nastaju uz kavu (ne kao vrstu napitka, već oblika društvene komunikacije), tako se u razgovoru pedagoga s knjižničarskom savjetnicom mr.sc. Marinom Vinaj još krajem 2008. godine izrodila ideja izrade stripa o Muzeju Slavonije. Približiti muzej i popularizirati ga među djecom i mladima, educirati ih moguće je i drugim metodama i oblicima, mislili smo, među kojima je svakako strip. Ideja je bila da strip brendira i lika koji će u budućnosti poslužiti za svekolike edukativne aktivnosti. Ideju je prepoznao tadašnji ravnatelj Muzeja Slavonije Mladen Radić, a za realizaciju je angažiran akademski slikar Stanislav Marjanović, monogima tada poznati i proslavljeni ilustrator čudovišta i nenadmašni tekstopisac, k tome još i nagrađivan². Suradnja je započela s prepiskama mailovima, telefonskim pozivima, a u ožujku 2009. gospodina Stanilslava su neki imali prilike i po prvi puta upoznati³ u Muzeju Slavonije. Realizacija tog projekta Muzeja Slavonije je potrajala do kraja 2009., da bi se s javnom obznanom priče čekao pogodan termin – Noć muzeja 2010.

Maštoviti tekst, vrsne ilustracije i oblikovanje knjige u nakladi Muzeja Slavonije potpisuje Stanislav Marijanović. Knjiga u formi i stripa, ali i slikovnice na 24 bogato ilustrirane stranice, neobičnijeg formata pripremljna je u Fotoartu d.o.o. iz Osijeka dok ju je otisnula Grafika d.o.o. iz istog mjesta u 1000 primjeraka. Duhovit sadržaj knjige, samo na prvi tren nespojiv s ozbiljnom muzejskom tematikom namjenjen je djeci, ali jednako i odraslima. Korišteni lokalni osječki govor, osjetljiv na svakoj stranici, a ponajviše u imenima i nadimcima likova koji se pojavljuju u službi je intimiziranja čitača s prezentiranom tematikom, ali i vezanja priče uz lokalni kontekst.

U trenucima kada se angažiralo Stanislava Marijanovića nitko nije ni slutio kamo će nas ta suradnja sve dovesti. Stripom smo htjeli popularizirati muzej, a dobili smo strip-slikovnicu koji puno govori o Muzeju, gdje je teško razgraničiti izmišljeno od stvarnog, promociju od antipromocije. Pa se tako u slikovnici da iščitati da u Muzej uopće ne dolaze posjetitelji, ako se pak odvaže onda su to sigurno štreberski đaci, a ako i dođu dobiju batina. Nadalje, u muzeju nema kustosa i ostalih djelatnika, već, što je indikativno, sama čudovišta. U muzeju se k tome ne biraju sredstva i muzejski materijal u želji da se spriječi ulazak posjetitelja. Toliko je to naglašeno da je bilo za očekivati da će se u slikovnici pojaviti i top na ulaznim vratima, u najmanju ruku za odvraćanje potencijalnih posjetitelja Muzeja. Otkriveno je između ostalog i kako je utvrđeno radno vrijeme muzeja. Neovisno o granici između mašte i stvarnosti, promocije ili antipromocije, Muzej Slavonije je, kao i svi ostali ljubitelji Stanislavovih čudovišta dobio vrhunsku slikovnicu (možda i ponajbolju od svih njegovih dosadašnjih uradaka op.a.), sa izuzetno maštovitim ilustracijama, nenadmašne umjetničke kvalitete, te pričom koja mlađe, ali i one starije neće ostaviti ravnodušnima. Ne smijemo zanemariti i edukativnu stranu knjige, koja je istina u pozadini, ali ne manje važna. Knjiga promiče vrijednosti znanja, potrebe očuvanja okoliša, čitatelja upoznaje s Muzejom i građom u njemu, dijelom osječke povijesti. Knjiga otvara i širom vrata bilo kakvom budućem pedagoškom radu u muzeju. Što nam je također bio cilj.

U Noći muzeja, za potrebe promocije knjige, u Muzeju Slavonije su “sa zidova, sa stropova, kroz prozore, iza izložaka, promatrali likovi iz predstavljene knjige – čudovišta.”⁴ Cjelokupnu scenografiju je osmislio i realizirao Fotoart d.o.o. iz Osijeka uz pomoć industrijskog dizajnera Vladimira Madunića i zlatnih ruku muzejskog preparatora Mire Benakovića, ne zanemarujući pomoć i drugih djelatnika Muzeja Slavonije koji su oko svega bili angažirani.

“Što će vam muzej?”

Kada je knjiga ugledala svjetlo dana nastavili smo je promovirati jednom akcijom, kako bi u konačnici promovirali i muzej. Aludirajući na muzejsko-edukative akcije koje se provode u muzejima uoči Međunarodnog dana muzeja našoj akciji smo dali naziv 1. čudovišno-muzejska akcija. U konačnici je bila i muzejska i čudovišna a bogme i prva takve vrsti u muzeju. Ne treba zanemariti i edukativne efekte same akcije, koji su pratili akciju i koji su se krili iza čudovišta. Cilj akcije je bio posjetiti muzej, upoznati se s njim i crtežom pokušati otkriti neka nova čudovišta ili pak što ona uopće rade u muzeju. Oni koji su bili dovoljno mladi i otvorena duha otkrivali su snagom svoje mašte, slobodnom rukom uz pomoć flomastera, bojica i olovke. U jeku akcije koja je trajala od veljače do travnja održano je mnoštvo radionica s nižim školskim uzrastom koji je se u sklopu svojih nastavnih programa upoznavao s muzejom kao kulturnom institucijom. Radionice su započinjale pričom o Čudovištima u muzeju u sklopu koje bi se kroz dijalog s učenicima porazgovaralo i o muzeju kao ustanovi. Nakon priče se upoznavalo s muzejom, obilazeći ga, tražeći čudovišta, a sve je završavalo s kreativnim dokumentiranjem novih čudovišta u muzeju na bijelom papiru. Oko 600 djece se uključilo u Akciju i Muzej su posjetili s roditeljima ili organizirano s učiteljima. U Akciji su mogli sudjelovati svi mlađi od 12 godina. No, bilo je i mlađih, ali i puno starijih. Djeca su crtežima dokumentirala mnoštvo novih čudovišta, ali i čudovišta koja je već bio otkrio Stanislav Marijanović. Najčešće su ponovno otkrivali Icicu. Vufi, Ljirof, Ušati, Đorđe, Lisa, Bubuljasta Margo… samo su neka od imena novootkrivenih muzejskih čudovišta. Sada znamo da čudovišta u Muzeju tjeraju lopove, razbijaju i uništavaju, čiste, čitaju knjige, pa čak se i zabavljaju. Neka čudovišta samo lete, možda vodeći grupe po Muzeju. Jedan dio muzejskih čudovišta je otkrivan izvan muzeja, a čudovišna dokumentacija je poslana ili osobno donešena u Muzej. Brojem otkrivenih čudovišta Muzej Slavonije više nije samo najveći kompleksni muzej, već i najveći čudovišni muzej u Hrvatskoj. Ta dječja dokumentacija o novootkrivenim i ponovno otkrivenim čudovištima je ostala u Muzeju. S tom dokumentacijom muzejska čudovišta su postala i muzejskim predmetima a u svibnju 2010. godine i izlošcima.

Uz stručnu pomoć profesora likovnog odgoja Roka Idžojtića, odgajateljice Vlaste Detling i povjesničarke umjetnosti, kustosice Andreje Šimičić napravljen je izbor najbolje čudovišne dokumentacije koja se našla na izložbi “Što će vam muzej?”, a najbolje od najboljeg smo i čudovišno nagradili – stripom-slikovnicom, te muzejskim suvenirima s čudovišnim likovima. Izložba 44 odabrana rada, od najmlađeg dokumentariste koji je imao 3 godine, pa sve do studentskih uradaka je otvorena na Međunarodni dan muzeja 18.svibnja 2010. godine i svojom temom se uklapala u temu obilježavanja Dana muzeja – muzeji i društveni sklad. “Izložba odabrane čudovišne dokumenatacije je samo mali izbor velikog doprinosa čudovišnom Muzeju Slavonije od onih manjih, ali i većih.”⁵ Kako to biva sa ozbiljnim izložbama i ovu su pratili plakat i mali katalog kojega je priremio muzejski pedagog, koji je i osmislio izložbu.

“U potrazi za čudovištima”

U jeku čudovišno-muzejske akcije uspostavljen je kontakt s dekanicom Helenom Sablić-Tomić, koji je rezultirao prvo suradnjom s Umjetničkom akademijom u Osijeku,a potom i plodom te suradnje lutkarskom predstavom prema motivima stripa-slikovnice. Time je projekt oko slikovnice dobio i jednu novu dimenziju.

Iako prvotno planirana za Osječko ljeto kulture, lutkarska predstava “U potrazi za čudovištima” je svoju premijeru, (bilo zbog objektivnih ili subjektivnih problema, u ovom trenutku sasvim nebitno) imala početkom studenog 2010. godine. Premijera je održana u najboljem mogućem ozračju – zbog prevelikog interesa održana je u dva navrata u razmaku od pola sata i što je najbitnije na zadovoljstvo, kako publike tako i svih onih koji su bili uključeni u projekt. U režiji i dramatizaciji Hrvoja Seršića, čudovišta su oživjeli osječki studenti glume i lutkarstva Petra B. Blašković, Aljoša Čepl, Nastasja Flajc, Nenad Pavlović te Giulio Settimo, koji nisu samo glumili, veći i animirali i jedni drugima služili kao scenografija. Likovnost predstave osmislila je Saša Došen, kojoj su u izradi dekora i rekvizite pomogli učenici Škole za tekstil, dizajn i primijenjene umjetnosti iz Osijeka. Čaroliji i fantastičnosti predstave važnu je potvrdu dala i dobra glazba koju je baš za ovu predstavu radila Arinka Šegando.

“Kvaliteta predstave očituje se na više razina. Prva razina je primjerenost svih elemenata predstave dječjem uzrastu …. Dapače, u zanimljivo scensko događanje uklopljene su korisne pedagoške poruke na nenametljiv način, obrazujući tako male gledatelje bez da ih se opterećuje i umanjuje zabavljačka funkcija predstave (djeca uče kako je nužno gledati lijevo i desno prije negoli se prijeđe cesta…). Zbog približavanja malim Osječanima izvedba je i prostorno lokalizirana pa tako Ivo opisuje put u Muzej vodeći nas kroz karakteristične prostore Grada Osijeka …. Likovnost i raznovrsnost lutaka plijene pažnju tijekom cijele izvedbe i dočaravaju spoj magičnog i realnog svijeta u kombinaciji koja golica dječju maštu. Jednako tako i glazba daje dodatnu dimenziju sugestije uklapajući se ritmom i melodijom u događanja na sceni.Osim toga, predstava kroz zabavu, ples i igru te naratora prerušenog u čudovište ostvaruje tako intenzivnu pozitivnu interakciju s publikom da su djeca praktički ulazila na scenu.”⁶

Zaključak umjesto epiloga

S predstavom održanom krajem 2010. godine je projekt, službeno prezentiran na početku iste zaokružen kao jedan godišnji ciklus, ali ne i zatvoren i dovršen. I nagrada “Lice knjige” koju je knjiga dobila krajem godine za najbolje ilustracije dječje knjige ne bi smjela biti kruna projekta, već podstrek za nastavak priče. Strip-slikovnica, pa i predstava rađena prema motivima iz nje otvara prostor za neke nove dimenzije pedagoškog rada u muzeju, no na muzeju je da to nastavi iskorištavati.

Bilješke

Print PDF