Izvanučionička nastava u muzeju Dvor Trakošćan

Autorica: Suzana Jagić (OŠ Ivana Kukuljevića Sakcinskog, Ivanec)

/Rad objavljen: Jagić, Suzana. 2010. “Izvanučionička nastava u muzeju Dvor Trakošćan”, Povijest u nastavi br 2 (16): 299-309/

U radu je predstavljen muzej Dvor Trakošćan kao mjesto izvođenja izvanučioničke terenske nastave za učenike šestih razreda. Takva je nastava sa učenicima OŠ Ivana Kukuljevića Sakcinskog u Ivancu bila realizirana u siječnju 2010. godine. Autorica prikazuje provedene aktivnosti s ciljem da se povijesni sadržaji i nastava povijesti učenicima prezentiraju na koristan i zanimljiv način kojim će stečena znanja biti trajnija budući se nastava odvija u neposrednom povijesnom okruženju, a sam je učenik aktivni sudionik izvanučioničke nastave. U prilozima donosi i dio rezultata korištene suvremene nastavne metode otkrivanjem kojom je učenicima omogućeno razumijevanje povijesti koje nadilazi faktografsko znanje.

Uvod

Učitelj povijesti suočava se danas s problemom kako dobro realizirati plan i program za osnovnu školu, a da istovremeno ostvari svrhu i cilj suvremene nastave povijesti budući su sami ciljevi nastave pomalo nejasno definirani. (Vican i Milanović Litre 2006). Kako bi se ipak prevladao tradicionalni predavački koncept i korištenje najapstraktnijeg nastavnog sredstva „verbalne simbolike“ koja postiže najslabije rezultate jer za glavnu svrhu i cilj ima memoriranje podataka kojom se ne postiže željena širina znanja (Koren 2003, 155-163), potrebno je uvoditi u nastavu metodičke inovacije u smislu postavljanja novih suvremenih ciljeva, nastavnih metoda, oblika rada i nastavnih sredstava, ali i svakodnevnih priprema. Činjenica je da sam učitelj uvelike može utjecati na korisnost i zanimljivost nastave povijesti što znači da mora dobro isplanirati i artikulirati cjelokupnu nastavu pa čak i utjecati na same sadržaje i metode rada usprkos teškoća kao što su nedostatak vremena zbog opširnih programa, poteškoća sa satnicama, materijalnim sredstvima i slično.

Povijest školstva potvrđuje kako je učiteljstvo zapravo poziv (Jagić 2008, 175-209), a ta se konstatacija uvelike potvrđuje i u suvremeno doba (Rosić 2009, 40-55) kada su učenicima osim informacija dobivenih u školi dostupne informacije na mnogim mjestima izvan nje pa je približavanje povijesnih znanja i vještina danas mnogo više od jednostavnog zanimanja. Jedan od načina da se razvijaju znanja i vještine je izvanučionički terenski rad kojemu je cilj odvijanje nastave na principu zornosti i aktivnog sudjelovanja učenika u samom nastavnom procesu pri čemu metoda demonstracije postaje prezentnija od njezinog korištenja u učionici. Tim se načinom učenike uči kako da budu samostalniji, slobodniji i originalniji u stjecanju znanja i ne sputava se njihova stvaralačka sposobnost kao u najčešće primjenjivanoj tradicionalnoj nastavi gdje se više gleda na točnost interpretacije i spremnost prihvaćanja mišljenja autoriteta. Upravo su muzeji mjesta gdje je moguće realizirati učenje otkrivanjem temeljeno na metodama samostalnog istraživanja i simulacije koje nije ograničeno samo na stjecanje znanja već razvija kod učenika originalnost, otvorenost duha i širinu pogleda budući u muzejima učenici ostvaruju željenu neposrednu komunikaciju s povijesnim izvorima svakako bolju od verbalnog doživljaja istih (Stradling 2003, 53-60).

Učenje otkrivanjem (Itković 1997, 66) temelji se na povezivanju ranijih iskustava učenika na novi način kako bi oni došli do novih spoznaja, odnosno, potrebno je da učenici posjeduju određeni stupanj teorijskih znanja o problemu koji će dalje samostalno proučavati, dakako, uz potrebnu razvijenu sposobnost objektivnog promatranja. Kvaliteta iskustva u muzeju i intelektualna svojstva učenika, čine zapravo suštinu takve nastave. Na kvalitetu iskustva u muzeju uvelike dakle utječe prethodna dobra priprema učitelj (Matković 1980, 71-73; Pavičić 2003, 49-52) kojom se osiguravaju uvjeti za istraživanje (samostalno otkrivanje) u cilju razumijevanja povijesti koje nadilazi faktografsko znanje. Intelektualna svojstva učenika podrazumijevaju predznanja učenika o čemu ovise upute za daljnji rad. Učenje otkrivanjem pretpostavlja i motivaciju učenika, poticaj i pomoć pri otkrivanju, dakle, ono je učenje u kojem se dopunjuju znanje, sposobnosti i ponašanje (Trškan 2007, 207-216).

Muzej bi trebao, kao specijalizirana institucija koja skuplja različite ostatke prošlosti te ih putem stalnog postava i/ili povremenih izložbi prezentira javnosti, svoju prezentacijsko – edukativnu djelatnost svakako usmjeriti prema samim školama u smislu da se u njima odvija izvanučionička nastava kojom bi učenici dobivali dodatne informacije i živopisnije dokaze o promjenama u životima ljudi na određenom prostoru te tako pomoći realizaciji nastave otkrivanjem i učenikovom istraživanju (Škiljan 1980, 32-35). Ukoliko posjet muzeju nije integriran u nastavu, posjet muzeju bit će zapravo samo formalistički i sveden na izletničku formu čime se čak ne ostvaruje ni potpuna prezentacija muzejskog kulturnog dobra, a kamoli njegovo razumijevanje (Stradling 2003, 53-60). Poželjno je, dakle, da posjet muzeju bude integriran u nastavni proces kao što je to bilo u našem primjeru.

Izvanučionička nastava u muzeju Dvor Trakošćan

U muzeju Dvor Trakošćan bila je 20. i 22. siječnja 2010. godine realizirana terenska izvanučionička nastava za učenike šestih razreda OŠ Ivana Kukuljevića Sakcinskog, Ivanec. Cilj nastave povijesti bio je ostvariti bolje razumijevanje opće i lokalne srednjovjekovne povijesti. Budući se radilo o organizaciji terenske nastave za 104 učenika (četiri razredna odjela), a muzej Dvor Trakošćan može u jednoj grupi primiti do 50, odnosno samo 25 učenika na rad u polivalentnoj dvorani gdje smo zamislili provesti dio izvanučioničkog rada, bila je veoma važna i zahtjevna tehnička priprema za posjet muzeju. Tehnička priprema ostvarena je timskim radom kustosa muzejskog pedagoga gospodina Ivana Mravlinčića i učiteljice povijesti, a podrazumijevala je točan dogovor o vremenu posjet (pri čemu treba napomenuti da su za održavanje takvog oblika nastave pogodniji zimski mjeseci kada muzej Dvor Trakošćan nema puno posjeta u smislu ekskurzija te se može posvetiti organizaciji traženih radionica), broju učenika koje muzej može primiti u jednom terminu, nadalje, organizaciju prijevoza i prehrane učenika, a samu je nastavu trebalo uskladiti i s redovnim rasporedom toga dana (jer su učenici uz nastavu u muzeju Dvor Trakošćan imali i dva školska sata u školi). Tehnička priprema podrazumijevala je i dogovor o točnoj vrsti svih aktivnosti, njihovo vremensko planiranje, kao i same nositelje tih aktivnosti (dvije učiteljice, kustos muzejski pedagog i dva kustosa muzeja). Obzirom na velik broj učenika nastava je bila realizirana u dva dana, što je značilo da su jedan dan nastavu dijelom u muzeju Dvor Trakošćan, a dijelom u školi ostvarila po dva razredna odjela – VI. a i b, a sljedećeg dana VI. c i d razred. U pripremu je bila uključena i učiteljica hrvatskog jezika čime je ostvarena korelacija između tih predmeta. Cilj nastave hrvatskog jezika bio je da učenici dožive i uoče prostor, raspored predmeta, boje, oblike i slično kako bi subjektivno ili objektivno, koristeći stilska izražajna sredstva mogli opisati interijer dvorca Trakošćan na temelju plana opisa.

Neposredna priprema uključuje i nastavnu pripremu koju određuje predmetni učitelj (u našem primjeru povijesti i hrvatskog jezika), a sastoji se u određivanju cilja, odgojno – obrazovnih zadataka, oblika i metoda rada.

Krajem prvog obrazovnog razdoblja uvodno su bile obrađene kao izborne kataloške teme: Srednjovjekovne utvrde i Srednjovjekovni vitezovi, a učenici su dobili određena zaduženja u smislu izrade Powerpoint prezentacija i plakata s uputama kako će im radovi poslužiti u izvanučioničkom radu u muzeju u cilju utvrđivanja, boljeg razumijevanja i proširivanja obrađenog nastavnog gradiva. Uvodnim satovima realizirana je bila prva etapa učenja otkrivanjem svedena na instrukciju i motivaciju učenika kojom oni shvaćaju svoj radni zadatak i aktivno prilaze njegovom rješavanju koje je uslijedilo u drugoj etapi rada temeljenoj na individualnom i grupnom samostalnom radu učenika s unaprijed pripremljenim materijalima, izvorima i uputama već u školi te u muzeju, kako bi učenici samostalno mogli formulirati odgovarajuće zaključke i generalizacije integrirajući nove situacije s ranijim iskustvom i znanjem. Završna etapa takvog rada podrazumijevala je provjeravanje dobivenih rezultata, razgovor i diskusiju, analizu uzročno – posljedičnih veza pa čak i izvješće u pisanoj formi. Prema ranije navedenom cilju postavljeni su i zadatci nastave povijesti: obrazovni – utvrditi znanja o razvoju srednjovjekovnih utvrda na primjeru razvoja Trakošćana (pojmovi utvrda, dvorac, gradnja, obrana i opsada utvrde, prostorije utvrde s naglaskom na izgledu i funkciji kuhinje srednjovjekovnog dvorca), ponoviti i proširiti znanja o srednjovjekovnim vitezovima s naglaskom na viteškoj opremi i oružju koje se nalazi u muzeju Dvor Trakošćan (pojmovi viteška oprema, vrste srednjovjekovnog oružja); funkcionalni: analiza muzejskih predmeta, posebno onih odabranih za rad u radionici, neposredni doživljaj, povezivanje s već naučenim znanjima, donošenje novih zaključaka, vježbanje samostalnog i timskog rada, razvoj kreativnosti; odgojni: razvijanje pozitivnih osjećaja prema prošlosti, predmetu, muzejskoj ustanovi, učeničko stvaranje i uživljavanje.

Sam je rad bio organiziran u dvije grupe od 26 učenika. Kustosica muzeja Andreja Eršetić i kustos muzejski pedagog Ivan Mravlinčić prvoj su grupi prezentirali postav muzeja s kratkim i jasnim, unaprijed odabranim temama (razvoj utvrde Trakošćan, kuhinja dvorca, zbirka oružja i opreme) u trajanju od 50 minuta. Za to je vrijeme druga grupa pod vodstvom drugog kustosa i učiteljice povijesti radila u polivalentnoj dvorani prezentirajući pripremljene učeničke Powerpoint prezentacije i plakate na temu srednjovjekovne opreme i oružja. Srednjovjekovno oružje potom je učenicima bilo neposredno i prezentirano s naglaskom na prezentaciji oružja na motci i prezentaciji različitih vrsti srednjovjekovnih mačeva. Uslijedio je samostalni odabir učenika da prezentirana oružja likovno prikažu ili kratko opišu u pisanom obliku. Trajanje radionice iznosilo je također 50 minuta. Izvanučionička nastava, kao jedna od mogućnosti rada s učenicima, omogućila je da se u puno kraćem vremenu (malo više od dva školska sata) usvoje nova i prošire već naučena znanja i iskustva stečena nastavom povijesti u školi.

Rezultate izvanučioničkog terenskog rada, izrađene tekstualne i slikovne materijale, snimljene fotografije, makete srednjovjekovnih utvrda, izrađene srednjovjekovne kuharice te pisana izvješća i dojmove iskoristila je povijesna skupina za uređivanje panoa i postavljanje male izložbe u holu škole, a također i za postavljanje izvještaja na školskim web stranicam i u školskim novinama Kukuljica. Povijesna skupina uredila je prigodan pano i postavila izložbu uoči 18. svibnja 2010. godine te je tako u našoj školi obilježen Međunarodni dan muzeja. Krajem istog mjeseca povodom Dana škole predstavljen je drugi broj školskih novina Kukuljica u kojima je tekstom, slikama i učeničkim izvješćima bila popraćena također i izvanučionička nastava u muzeju Dvor Trakošćan (Posjet Trakošćanu i njegovim vitezovima, izvješće o terenskoj nastavi 2010, 10-11.) Time smo školskoj i široj javnosti željeli prezentirati naš rad i dobru suradnju s institucijom muzeja Dvor Trakošćan.

Print PDF